GRAMOFONSKE PLOČE Štirje Kovači – Na Paure 1966, Igrajo In Pojo 1968

ŠTIRJE KOVAČI Ansambl osnovan 1954. godine.

Izuzetno dobro očuvane gramofonske ploče od 7 inča.
Nosilac je kao nov, omotima vidi se da su preživjeli 5 desetljeća.
Mogu poslati poštom.

Štirje Kovači – Na Paure , Jugoton – EPY-3525 1966
...................................................................................
A1 Na Paure
A2 Pridi Zvečer
B1 Kam Le Čas Beži
B2 Po Starem
Pojejo: – Franc Šegovc, Jože Šteharnik, Tine Lakovšek

Štirje Kovači – Igrajo In Pojo , PGP RTB – EP 12879 1968
...........................................................................................
A1 Star Čevljar (Polka)
A2 Vasovanje (Valček)
B1 Moja Ženkica (Polka)
B2 Vse Že Spi (Valček)
.................................................
.................................................

Ansambl Četiri kovača bivši je narodno-zabavni ansambl koji je neprekidno djelovao od 1954. do 2025. godine. Riječ je o kvintetu s dva pjevača, najpoznatijim po narodnoj pjesmi Kam le čas beži. Sjedište mu je bilo u Slovenj Gradecu.

Članovi

Ansambl Četiri kovača osnovala su 1954. godine četiri dječaka zaposlena u kovačkoj industriji tvornice Kos u Slovenj Gradecu. Osnivači su bili bariton Viktor Breznik, klarinetist i saksofonist Maks Klančnik, trubač i pjevač Tine Lakovšek te harmonikaš i pjevač Franc Šegovc (1937. – 2025.). Prije toga, oko dvije godine svirali su pod imenom Ansambel Maks, budući da je ansambl vodio Klančnik, koji je 1954. godine vodstvo ansambla predao Šegovcu. Od 1968. umjesto Klančnika klarinetist ansambla je Leopold Krajnc. Šegovčeva supruga Hermina pridružila se sastavu kao pjevačica 1972. godine. Viktor Vrhovnik zamijenio je Lakovšeka na trubi 1980. godine. Deset godina kasnije bendu se pridružio Jože Sedar kao gitarist, a godinu dana kasnije pjevač Srečko Sedar i bariton Zdenko Zdovc koji je zamijenio Breznika.[1][2] Franc Šegovc preminuo je 25. kolovoza 2025. Njegovom smrću prestalo je djelovanje benda.
Počeci

Prve zvučne snimke snimljene su 1955. za program Za našu vas na Radiju Ljubljana. Godine 1964. pobijedili su na natjecanju ansambla narodne zabave na Izložbenom i kongresnom centru u Ljubljani. Godinu dana kasnije objavili su svoj prvi mini-album. Za naslovnicu su se fotografirali kao kovači u jednom od kovača na Ježici. Fotografija se i danas smatra jednom od najikoničnijih slika u slovenskoj narodnoj glazbi. Tijekom tog vremena stvorili su mnoge pjesme koje su gotovo postale nacionalne, među kojima je daleko najpoznatiji valcer Kam le čas beži, za koji su 2000. osvojili nagradu Zlatni pijetao, a pjesma je proglašena pjesmom stoljeća. Kasnije su objavili čak 37 albuma, od kojih su tri bila na njemačkom jeziku.[1]
Turneje

Prvi put su u inozemstvo otišli 1969. na inicijativu Slovenske udruge iseljenika. Napravili su tri duge turneje po SAD-u i Kanadi te dva puta po zapadnoj Europi. Izveli su mnogo kratkih nastupa u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Italiji i bivšoj Jugoslaviji.[1]
Skladatelji

Sve melodije, kojih ima preko šest stotina, napisao je i aranžirao voditelj ansambla Franc Šegovc. Tekstove je isprva napisao Tine Lakovšek, kasnije uglavnom Zora Založnik, Anica Rader, Marjan Stare i Ivan Sivec, a velik broj pjesama napisao je i sam Franc Šegovc.[1]
Nagrade i objavljene pjesmarice

Ansambl je primio nekoliko nagrada i priznanja. Uz spomenute nagrade za skladbu Kam le čas beži, dobili su i Priznanje za filantropski rad, između ostalih. Voditelj ansambla i harmonikaš Franc Šegovc okrunjen je za kralja polki i valcera 1997. godine. Godinu dana kasnije, uz pomoć supruge Hermine, objavio je knjigu Naš pobej bo muzikant, u kojoj opisuje glazbeni put ovog ansambla. Objavio je i notni zapis nekih svojih pjesama, a neke takve sveske objavila je i austrijska izdavačka kuća. Objavljeno je nekoliko pjesmarica, a najnovija, pod naslovom Kam le čas beži, sadrži 380 pjesama. Objavljeno je i nekoliko notnih zapisa za puhačke instrumente. Kao zanimljivost, pripremljene su čaše s amblemom nakovnja Četiri kovača za promociju ansambla. U to vrijeme predstavili su i skladbu Kovaški špricer. Šegovc je 2012. godine objavio i notni zapis pod nazivom Pjesme Franca Šegovca, koji uglavnom koriste male vokalne skupine i zborovi. Uz notni zapis objavljena je i ploča s 15 pjesama, gdje su Četiri kovača surađivala i s ansamblom Novi Spomini i ansamblom Modrijani.

Za svoju posljednju obljetnicu 2014. godine, Štirje kovači su snimili svoj 43. glazbeni projekt, album Kovaški 60 let, za izdavačku kuću Zlati zvuki. Sadrži 10 potpuno novih pjesama. Ovo je 43. glazbeni projekt Štirje kovača.[1]

Godine 2021., nakon 67 godina postojanja, upisani su u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječniji ansambl narodne glazbe na svijetu.