„Divlji čovek“ u evropskoj istoriji ideja: granice ljudske prirode

Ole Hoiris: „Divlji čovek“ u evropskoj istoriji ideja: granice ljudske prirode „Nedostatak zainteresiranosti za stanovnike Ognjene zemlje vidi se i po tome što su ih tek sporadično hvatali da bi ih izložili u europskim zoološkim vrtovima. U Londonu je 1889. godine predstavljena jedna manja grupa ovih domorodaca, a tokom predstave su ih hranili sirovim mesom! Od njih jedanaestero, koliko ih je bilo uhvaćeno, jedva se četvoro živo vratilo kući. Ista stopa smrtnosti zabilježena je i 1881, kada je od jedanaestero urođenika, koje je naručilo Berlinsko društvo za antropologiju, etnologiju i prapovijest, preživjelo samo četvero, koje su izlagali širom Europe. Ova grupa je boravila i u Parizu, gdje su ih članovi Pariškog antropološkog društva mjerili uzduž i poprijeko i još su se žalili što domoroci ne dopuštaju da im izmjere genitalije. Najmanje dvije žene su umrle od sifilisa, koji su dobile nakon što su ih čuvari silovali.Europljani su počeli kolonizirati ovu oblast krajem XIX st. i bavili su se prije svega gajenjem ovaca i sečom šume. Kada je pronađeno zlato 1883. godine, počelo je masovno doseljavanje i trajalo je do 1909. Ognjena zemlja je tako postala mjesto na koje se ide, a ne mjesto pored kog se prolazi. Zainteresiranost za putopise iz egzotičnih krajeva oslabilo je u drugoj polovici XIX st. pošto je pažnja bila usmjerena ka unutra, što je bila posljedica romantičarske konstrukcije nacionalnih država. Uz to su domoroci već do 1910. bili uglavnom istrebljeni uslijed obolijevanja od bolesti koje su za njih bile smrtonosne, kao i zbog brutalnog ubijanja. Ubijani su masovno jer su pripadnici velike grupe ʼlovaca na blagoʼ za svakog ubijenog urođenika dobivali po jednu funtu sterlinga. Naročitu vrijednost su imale njihove glave, a Antropološki muzej u Londonu je npr. plaćao i do osam funti za jednu glavu domoroca sa Ognjene zemlje."Stranica: 230Dimenzije: 17.5x24.5Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 2023