Sutlić, Vanja: Kako čitati Heideggera

Uvod u problematsku razinu "Sein und Zeit"-a i okolnih spisa

- August Cesarec, Zagreb, 1988.
- 332 stranice
- 19,5 x 12 cm
- meki uvez s klapnama (dvostruki)

- knjiga je u odličnom stanju

Vanja Sutlić svojim je mišljenjem, djelom i neponovljivom osobnošću ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj filozofiji i kulturi uopće. Kao jedan od najznačajnijih filozofa XX. stoljeća na južnoslavenskim prostorima, bio je kultni profesor koji je odlučno utjecao na cijele generacije intelektualaca. Sutlićeva knjiga Kako čitati Heideggera zasigurno je najbolji uradak u nas koji se bavi temeljnim pitanjima Heideggerova mišljenja u kontekstu cjeline njegova misaona puta, s jedne strane, i mišljenja metafizičke tradicije, s druge strane.

Damir Barbarić:
"Sutlićeva ishodišna misao je misao odnosa, koji on međutim ne shvaća tek formalno, već kao zbiljsko zbivanje. Zbivanje uzajamnog odnošenja biti čovjeka, bića i bitka za njega je bit filozofijski shvaćene povijesti. Tako shvaćenu bit povijesti Sutlić na tragu antičke grčke misli o "dobro sklopljenu skladu" (harmonia) misli i određuje kao "sklop", pod čim razumije iskonsku povijesnu zgodu, u kojoj zbivanjem povijesno-epohalne individuacije nastaje svagda određeni jednokratni upojedinjeni povijesni svijet. Sam "Svijet" Sutlić shvaća kao "povijesno-epohalno svjetlo", u kojem se objavljuje i ujedno uskraćuje bitak, u koje nastupaju i iz njega se povlače bića, u kojem čovjek skrbno pro-izvodi bića, očitujući time svagda epohalno određeni način bitnog po-kazivanja i objavljivanja bitka.
...
Vrijeme za Sutlića nije samo izvanjska mjera povijesnog bivstvovanja, nego ujedno i sámo to bivstvovanje, kao "vijek" života. Sloboda je pak bitni diskontinuitet povijesnog zbivanja, koji omogućuje epohalnu individuaciju svjetova. Sloboda i vrijeme stječu se u jedno u iznimnom trenutku prave sadašnjosti, kao temeljnom vremenu povijesti, o kojemu Sutlić kaže: "Da je 'slobodno vrijeme', to jest nekontrolirano, neplanirano, ne-esencijalno, ne-prirodno, uopće moguće, da je samo 'vandimenzionalno vrijeme' uopće moguće, eto onog čuda nad kojim zastaje jedna dublja misao nego što je filozofija, čuda koje ostavlja za sobom svu metafiziku i sav rad uopće, čuda događanja prije događanja, da tako kažemo: povijesti prije svake povijesti.""