LALE Biblioteka br. 21 Plamen osvete, I. Bednjanec-Njezni

Životopis: Ivica Bednjanec
Zagreb, 1934. - Zagreb, 2011.

FACA S PLACA
(kratka autobiografija)

Bio sam "običan" kvalificirani litograf - čitaj šljaker - u štamparskom zavodu "Ognjen Prica" - to je ono gdje se danas novci štampaju, a onda nažalost (kao) nisu - u Savskoj cesti pri Zagrebu. Što mi se nekako nije sviđalo. Litograf - kao majstor, umjetnik... dobro zvuči...sa strane. Zlatko Omerbegović, Josip Račić... također su bili litografi u istoj tiskari ("tada tiskara Rožanovski").

Od malih nogu izgledalo je kao predodređeno da rukicama - ali bez žuljeva, ak ne računamo one od olovke - zarađujem za svoju budućnost. Prva javna promocija, koliko se sjećam, bila je kad je osnovnom školom proletila slika Svetog Nikole kojeg sam narisao još 1940. - kao šestogodišnjak u vrtiću. Budući da mi to i nije bio neki crtež, shvatio sam što mi je činiti. Red, rad disciplina: preko Trnja do zvijezda! Naime, išao sam u osnovnu školu Trnje svakodnevno skelom (!) preko Save. 1947 sam se odselio na Trg bana Jelačića gdje i danas živim. Završio sam srednju grafičku, 1952. godine sam nacrtao svoj prvi objavljen strip. Tadašnji uzori su mi bili Walter Neugebauer i Alex Raymond. Marljivo bruseći svoj talent, htio sam upisati Likovnu Akademiju. Na prijemnom je slijedio hladan tuš: "Da, ali vi ste crtali i strip, a to je kič i šund." Naime, već je izašao moj prvi objavljen (i naplaćen!) strip, a strip su, kao što je općeznano, izmislili kapitalisti da smute svijest radničke klase. Pokisnuto (ne jedini), napustio sam Akademiju osjećajući na sebi Staljinovu anatemu: tek kasnije je Vera Horvat Pintarić promijenila Stav svojim doktoratom o Andriji Mauroviću...

Pa sam, nakon završene srednje grafičke, uz šljakodnevnu litografiju završio i večernju gimnaziju i umjesto Akademije završio Višu Grafičku školu. Već po upisu (1960-61) započeo sam suradnju s kemijskim kombinatom "Chromos" i osvojio prvu nagradu za katalog "Kemijska industrija Jugoslavije". Slijedila je 20 godišnja suradnja tokom koje sam napravio vagon dizajna, prospekata i kataloga.

U međuvremenu - 1957. točnije - dobio sam 75.000 dinara (nečiju tadašnju godišnju plaću) kao glavnu nagradu natječaja lista "Narodna armija" (!), o čemu je g. Zvonimir Milčec u "Večernjem" objavio svoj prvi novinarski članak... On je, također svoju nesuđenu karijeru započeo u onoj istoj štampariji !
Kao grafički inženjer koji je morao odraditi svoju stipendiju za studij, dogurao sam u "Prici" do tehničkog direktora pogona. Izdržao sam dvije godine paralelno radeći birokratski i umjetnički posao; hrvajući se s partijskim križaljkama i sve zahtjevnijim poslovima dizajna.

Prekretnica je bila kad sam dobio poziv "Dečjih novina" iz Gornjeg Milanovca, s ponudom trajne suradnje. Rukovoditi kistom umjesto štamparijom... zvučalo je primamljivo!

Obvezu stipendije odradio sam još 1964, tako da sam mirne savjesti dao neopozivu ostavku, prešao na 4 - satno radno mjesto redovnog profesora u Grafičkom školskom centru i rad za "Dečje novine" u neograničenim količinama...
Tu sam nacrtao 23 stripa iz hrvatske povijesti, 13 iz meksičke revolucije (i još ponešto valjda), baveći se paralelno i dizajnom. Na osnovi dizajna postao sam članom ULUPUH-a.

Od 1967. postepeno sam zamijenio "Dečje novine" "Modrom lastom" - i to traje tako punih 38 godina.


BIBLIOGRAFIJA:
Hrvatski povijesni strip:
Stanoje Goranin - "Petko", 1952.
Graničar, Nikola Šubić Zrinski, Veliki ratnik Matija Gubec, Uskočka krv, Gusari s otoka smrti, Krvavi dani, Bitka u paškoj uvali, Opsada, Posljednja bitka Petra Kružića, Putovima izdaje, Odluka pod Siskom, Plamen osvete, Stubička avet, Avet nad Medvedgradom, Buna na Hvaru, Heroji sa Gvozdanog, Janjičar, Šljivari, U rukama razbojnika, Puntari, Neukrotiva snaga, Martin Krpan, Megdan, Izdaja, Petrica, Uskočka osveta, Barun Trenk, 1963-1974.

Strip iz meksičke revolucije:
Pobuna vješanih, Viva Meksiko, Berači pamuka, Stado, Diverzija, Za sto tisuća pezosa, Dorados Panča Vile, Žeđ, Paleta revolucije, Fiesta, Zlatni sombrero, Hacijenda, 1963-1968.

Serija stripa Genij:
Oluja na kratkom valu, Lov na lisicu, Lastan i Genij, Putovanje na Divlji Zapad, Svi u Lastangrad, Genij i Nježna Pandža, Kamen mudrosti, Gužva na pustom otoku, Ja želim, želim..., Svi u svemir, Alo škola, Čarobna škola, Čudotvorni prašak, Genij i supermandleki, Heureka, Ordinacija za hipohondre, Genijeva četvrta dimenzija, Detektor istine, Zlatna groznica, Ulični superlošman, Lastradamus, Ladanje po budućnosti, Šućmućbači, Sveklopi s Krekusa, Hipergenij, Posjet iz budućnosti, Mikroliliputanac, Genij u letu, Žuta podmornica, Nježni div, Pasji život, Duplikati, Lastronaut, od 1970. do 2010.

Serija stripa Osmoškolci:
Strašan pronalazak, Brodolomci, Traži se dječak, Crna ovca, Mamina maza, Diki, U vrtlogu časti, Potamnjela zvijezda, Žgoljo, Pozlaćen rđa, Šerif sa Savskog nasipa, Ljubav pod hipotenuzom, Krađa bicikla, Poljubac i pol, Izletnici, Manijak, Volumen želje, Gusari podmorja, Tulumaši, Izgubljeni izlet, Zimovanje, Palac za more, Neobuzdani ritam, Teško pametnome!, Luda vožnja, Duga noga, Divlja jurnjava, Ludi led, Ljubav na ladanju, Sjena ulice, Ljubav i biologika, Petica, Robinzon, od 1968. do danas

Serija stripa Nježni robijaš:
Oko 20 zasebnih naslova objavljenih u "Kerempuhu", "Pardonu" i "Berekinu", 1975-1991.

Serija stripa Nježni sport:
Oko 380 zasebnih tema sportova, "SN-revija", 1976-1983.

Serija stripa Kiko:
Oko 150 zasebnih naslova, "Vjesnik”, 1978-1981.

Serija stripa Amica:
Oko 20 naslova, "Amo revija", 1980-1982.

Serija stripa Iverka:
Geg strip, "Modra lasta", 1972-1979.

Serija stripa Durica:
Oko 150 tema, "Smib", od 1986. do danas

Ostali stripovi:
Macan, "Humoreska", 1952.
Liječnik na Zapadu, "Lale", 1963.
Lov na čovjeka, "VPA", 1974.

Naručeni stripovi:
Crveni se šuma, Kurir Bogdan, Bez milosti, Zekina puška, Skela, Babin zub, Saveznici, Jadranski vukovi, Smrt ga nije htjela, Galop, Mećava, Šume smrti, Domobranci, Mali heroj, Oklopnici, Nemoćna divizija, Klopka, 1957-1987.

Knjige:
Nježni sport, "Mladost", 1980.
Osmoškolci, "Privlačica", 1987.
Jasna i osmoškolci, "Bubi graf", 1994.
Durica, “Školska knjiga”, 2003.

Ivica Bednjanec bio je član ULUPUHa od 1967. godine, a udruga mu je 2006. godine dodijelila Nagradu za životno djelo.