Knjiga, roman za djecu, mlade i odrasle, R. J. Palacio, "Čudo", 35 kn

Knjiga, roman za djecu, mlade i odrasle, R. J. Palacio, "Čudo", Zagreb, Fokus komunikacije, 2016.
321 str., meki uvez, potpuno očuvano, cijena 35 kn.
"Čudo" i "Auggie & ja" prodaju se zajedno, za 70 kn.
"August (Auggie) Pullman rođen je s deformacijon zbog koje - sve dosad - nije išao u školu. Sad se sprema krenuti u peti razred škole Beecher. A svatko tko je ikada bio novi učenik u školi zna kako to može biti teško.
Stvar je u tome da je Auggie zapravo običan dječak s neobičnim licem. No, može li uvjeriti kolege da je isti kao i oni, unatoč tome kako izgleda?"

"(...) Znam da nisam običan desetogodišnjak. Mislim, naravno da radim skroz obične stvari. Ližem sladoled. Vozim bicikl. Igram se s loptom. Imam Xbox. Takve stvari čine me običnim. Valjda. A i ja se osjećam obično. Iznutra. S druge strane, jasno mi je da pred običnom djecom drugi klinci ne bježe s dječjeg igrališta, i to vrišteći." (...)
"Uglavnom, dosad sam se donekle naviknuo na to kako izgledam. Pretvaram se da ne vidim sve te grimase koje ljudi rade kad me ugledaju." (...)
"Usput, moje ime je August. Neću vam opisivati kako izgledam. Kako god me zamišljali, situacija je vjerojatno još gora."

"(...) "Spavaj Auggie", umirujućim je glasom rekao tata.
"U školi će svi buljiti u mene", provalio sam kroz plač.
"Dušo", mama me pogledala. Okrenula se na prednjem sjedalu i stavila ruku na moju. "Znaš da ne moraš ići, ako ne želiš. Ali, razgovarali smo s ravnateljem škole i rekli mu sve o tebi. On te stvarno želi upoznati."
"Što ste mu rekli o meni?"
"Da si zabavan, drag i pametan. Kad sam mu rekla da si sa šest godina pročitao Jahača zmaja, on je viknuo 'Vau, moram upoznati tog klinca'."
"Jeste li mu ispričali još nešto?" upitao sam.
Mama mi se osmjehnula, a njezin me osmijeh nekako zagrlio.
"Pričala sam mu o tvojim operacijama i o tome koliko si hrabar", odgovorila je.
"Znači li to da on zna kako izgledam?" nastavio sam s pitanjima." (...)
"Neću reći da ti to neće biti velik izazov, jer i sam znaš da nije tako.", složila se. "Ali to je za tvoje dobro, Auggie. Upoznat ćeš mnogo prijatelja i naučiti sve ono što nisi naučio sa mnom." Ponovo se okrenula i pogledala me. "Kad smo obilazili školu, znaš li što smo vidjeli u znanstvenom laboratoriju? Malo pile koje se tek izleglo iz jaja. Bilo je tako slatko, Auggie! Zapravo, na neki me način podsjetilo na tebe kad si bio beba... s tim tvojim velikim smeđim očima..."
Inače volim kad mi pričaju o vremenu kad sam bio beba. Nekad se poželim sklupčati u malu, sićušnu lopticu i dopustiti im da me grle i ljube. Nedostaje mi to da sam beba i da ništa ne znam. (...)"