skarabej - kamen

skarabej - kamen
dimenzije 8,5 x 6 x 6 cm

skarabej (lat. scarabaeus < grč. ϰάραβος: rogati kukac), gema, tj. vrsta ukrasnoga kamena s urezanim prizorom koji se nosi kao nakit (prsten, itd.). Potječe iz Egipta, a prema egipatskoj mitologiji ime je dobio po svetom kukcu balegaru (→ kotrljan ili balegar), koji je bio posvećen bogu Sunca. Na prednjoj strani skarabeja nalazi se izdubljen lik kukca, a na stražnjoj strani urezan natpis različita sadržaja i vladarska imena. Uporaba skarabeja kao pečata ili amuleta proširila se po Bliskom istoku, Grčkoj i Etruriji, a bili su izrađivani od kamena, fajanse ili stakla.
Skarabej je jedan od najpoznatijih simbola drevnog Egipta. Egipćani su nadahnuće uvijek tražili u prirodi koja je za njih bila učiteljica, velika knjiga života. Sve je u prirodi, od njenih najmanjih stanovnika do dalekih zvijezda i galaksija, skrivalo u sebi duboke istine, sve je postajalo ključ za odgonetavanje beskonačnog broja tajni u univerzumu. Promatrajući njegovo ponašanje, primijetili su da ovaj marljivi radnik obrađuje bezobličnu masu u savršenu kuglicu u koju potom odlaže svoja jaja. Kotrlja je od istoka prema zapadu, u čemu su Egipćani prepoznali putovanje Sunca koje uskrsava iz svijeta sjena.
Kepher Skarabej je bio oličenje i simbol Kephera, jednog od triju lica jednog, vječnog boga Sunca: bog Ra simbolizira dnevno Sunce, Atum noćno, skriveno, a Kepher, božanstvo s glavom skarabeja, personificira jutarnje, uzlazeće Sunce. Kao i ostala sunčana božanstva, Kepher je imao funkciju demijurga, tvorca svijeta, čovjeka i univerzuma. Ime “Kepher” prevodi se kao “stvoren iz samoga sebe”, “stvoren iz svoga imena”. Od pamtivijeka simbolizirao je ne samo dnevni sunčani disk, nego i nevidljivu snagu stvaranja koja daje impuls za njegovo kretanje po nebu i impuls svemu postojećem.
Prema mitu, skarabej je izišao iz nosnica Ozirisove glave, objavljujući na taj način njegovo uskrsnuće iz mrtvih u nebeskom svijetu. Kukac koji postojano kotrlja svoju kuglicu kako u njoj ne bi bilo uništeno sjeme novog života, postao je simbol impulsa obnove koji se rađa iz inertne, ali žive materije, spremne započeti novi ciklus postojanja.
Kao veliki simbol i moćni talisman, Kepher – skarabej pratio je Egipćanina ne samo kroz sva razdoblja njegovog života, nego i nakon smrti. Egipćani su smatrali da se poslije smrti tijela iz njega oslobađa besmrtna duša te uskrsava u drugom svijetu, nastavljajući svoje putovanje po nebeskim stazama. Skarabej je uvijek bio simbol impulsa koji duša dobiva za nebeski let, za rođenje u duhovnom svijetu, nakon što sve materijalno počinje umirati i raspadati se. Personificirao je skrivenu snagu Srca koju je čovjek morao probuditi u sebi kako bi se rodio, umro i uskrsnuo, nadvladao svaku inerciju i odolio svakom iskušenju koje ga čeka u životu i poslije smrti.
Najstariji primjerci koji su pronađeni potječu već iz razdoblja predinastičkog Egipta. Korišteni su u kultne svrhe već u vrijeme kulture Naqade koja je prethodila nastanku sjeverne i južne egipatske države, čijim će ujedinjenjem, početkom trećeg tisućljeća prije Krista, nastati Staro kraljevstvo. U nekim grobovima u Abidosu, datiranim na razdoblje neposredno prije prve dinastije (oko 3100 g. prije Krista) pronađene su posude s osušenim balegarima koji su po svemu sudeći mogli biti neka vrst zavjetnih darova umrlima.
Najveći i najljepši primjerci izrade skarabeja su takozvani skarabeji srca i pripadaju u pogrebnu opremu. Naime takvi su se skarabeji stavljali u grobnice, a na njima je na donjoj plohi napisan fragment 30. poglavlja Knjige mrtvih u kojem se srce nagovara kako bi na posljednjem sudu svjedočilo u korist njegova vlasnika. Skarabej s takvim tekstom zamjenjuje srce – organ istine – koji za života bilježi sva čovjekova djela te se time postiže magijski utjecaj na uspješan ulazak u vječni život Ozirisova kraljevstva.