PELJEŠKO POMORSKO DRUŠTVO OREBIĆ stari originalni statut iz 1865. god.

Dobijete Statut sa slike.

ULTRA RIJETKO !!!!!

MUZEJSKI EKSPONAT !!!!!

PELJEŠKO POMORSKO DRUŠTVO (Associazione Marittima di Sabioncello) 1865-1891.

Stari službeni Statut Pelješkog pomorskog društva iz Orebića - originalno izdanje iz davne 1865. godine povodom osnutka ovog brodarskog društva.

Knjiga je numerirana, kompletna, ima 8 stranica.

Tekst je na talijanskom.

Tiskano 1865. u Trstu (Italija).

PELJEŠKO POMORSKO DRUŠTVO (Associazione Marittima di Sabioncello), jedrenjačko brodarsko dioničko društvo, sa sjedištem u Orebiću; djelovalo je 1865–1891.
Cilj Društva bila je nabava brodova i prijevoz robe brodovima duge plovidbe. Kao dioničko društvo poslovalo je zahvaljujući kapitalu ponajprije peljeških ulagača, ali i znatnom udjelu kapitala iz drugih dijelova Hrvatske (srednja Dalmacija, dubrovačko područje, Boka kotorska) i iz udaljenih pomorskih mjesta i središta (Carigrad, Trst, Cardiff, Livorno, Marseille i Mariupol).
Ubrzo nakon osnutka Društvo je posjedovalo dva jedrenjaka: bark Adama i kliper-bark Evu. Flota je tijekom vremena rasla, pa je 1869. u vlasništvu Društva bilo 19 brodova. Težilo se što većoj nosivosti brodova te međunarodnoj klasifikaciji. Tijekom 26 godina postojanja sagradili su ili kupili ukupno 33 jedrenjaka duge plovidbe.
Brodovi su prevozili žito i ugljen (na relaciji Odesa–Engleska), šećer (Batavia–New York), sol (sa Sicilije i iz Engleske u SAD), pamuk (u New York), drvo (iz luka Meksičkoga zaljeva). Plovili su za Sjevernu (New York, Boston, Baltimore, Philadelphia) i Južnu (Brazil) Ameriku, Indiju, Indoneziju (Java, Sumatra) i Rusiju. Kapetani brodova bili su pripadnici starih peljeških pomorskih obitelji (Kristo Fisković, Kristo Jerković i Anton Bjelovučić).
Na posjedu Blace Društvo je 1875. otvorilo brodogradilište Arciduca Rodolfo. Ondje su se trebali obnavljati stari brodovi i graditi novi kako bi se obnovila tradicijska brodogradnja na Pelješcu. No samo 13 godina nakon osnutka i nakon tri izgrađena jedrenjaka duge plovidbe (Rubens, Zabulon i Jafet II), brodogradilište je prestalo s radom.
S prvim većim poteškoćama Društvo se susrelo izbijanjem Rusko-turskoga rata (1877–78), kada su prekinuti prijevoz žita iz Rusije (preko Ukrajine) i trgovina Crnim morem; tada su se s ozbiljnim se problemima suočile pelješke pomorske obitelji Mimbelli te Mate i Frana Kovačevića (sjedišta u Marseilleu i Mariupolju), koja je bila jedan od većih dioničara u Pelješkome pomorskome društvu.
Sve starija flota brodova, sve manji udio u svjetskome trgovačkome prijevozu te nemogućnosti prelaska s jedrenjačke vrste prijevoza na parobrodarsku rezultirali su 1883. jednoglasnim pokretanjem likvidacije poslovanja Društva. U tom je trenutku Društvo posjedovalo 22 broda. Društvo je raspušteno 1888., a likvidacija je dovršena 1891.


tags: Orebić, Sabioncello, Peninsula Pelješac, Statuto Associazione Marittima di Sabioncello, Hrvatska, Croatia, Kroatien, Croazia, brodarsko poduzeća, brodarska tvrtka, brodarska kompanija, shipping company, compagnia di navigazione, brod, brodovi, brodovlje, ship, nave, schiff...