Kaja - udomi me, živim u Azilu

Dvanaest godina, iliti više od četiri tisuće dana provedenih na istom mjestu. Dvanaest godina betona pod šapama, koje ostavljaju neizbrisiv trag.

Sve već znate, 180 kerovaca koji traže svoj dom, svoj red za osjetit gostoljubiviju stranu života. Ali možda ne znate ovo - postoje i oni kojima ćemo mi možda ostati jedina obitelj.

Kaja je upravo takva.

Nije netko koga treba “učiti”, niti slomljeno srce koje traži nekoga da ga ponovno spoji. (Ima ona svog Luđu.) Kaja je stara duša (rođena 2014, srednji rast) koja je odavno odlučila da je kućica sigurnija od traženja tuđih dodira.
Priče o “čovjekovu najboljem prijatelju” odavno su izblijedjele, ona ih nikada nije dočekala. Umjesto toga, odabrala je samostalnost kao jedini oblik slobode.

Dok su drugi tražili izlaz, ona je kopala svoj mir negdje u sjeni. To nije tuga. To je prihvaćanje karata koje su joj podijeljene. A kad ne tražiš puno, malo toga ti može biti uskraćeno.
Kaja nikada nije upoznala mirise nedjeljne kuhinje, trenutke kad su svi na okupu. Njezino postojanje svelo se na ograde i lavež onih koji su odlazili.

Kako stvari stoje, Kaja će zatvoriti svoj krug onako kako ga je i započela.
Ne traži ništa. Kao što je rečeno, prihvatila je ono što je dobila. Ali nama je Kajin ponos i dalje važan. Ako je već tu, neka to bude dostojanstveno, onako kako priliči mirnoj duši kakva jest. Malo topline za staru njušku i obrok koji ne podsjeća na poraz.

Još prije 12 godina odabrala je da se s nama voli na daleko. Bez diranja, samo koja riječ i te u zadnje vrijeme tu i tamo koja grica iz ruke ne svakoga
nego tek onih koji su tu svih 12 godina,
kolko i ona.
Nismo nikad uspjeli napraviti s njom taj korak dalje,
i pomirili smo se s tim, važno je to da Kaja ide u šetnje bez beda, ide sestra bez povodca i bez beda se vrati s nama u Azil,
pa zna ona di živi,
di je jedini dom.
Za ništa ne prigovara. Zadovoljna je kuvanjem, smještaj je, kaže, okej, da bi riječ rekla i tako...pokoja grica, finija konzervica,
češće šetnje,
i azil koji svakodnevno volimo svojim rukama da bi bio dom.

Ako želite biti Kajin neko, neko ko zna da je bitno zamijeniti kamenčiće u boxu, napraviti nov podest, moći kupiti kvalitetniju hranu, zamijeniti joj ogradu, stavit slamu u kućicu,
kupiti joj foresto ogrlicu, možete joj kumovati,
samo nam se javite u inbox.
Kaja možda nema neznam ti ni ja kolko,
al ima dom. Ima.

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16