Ferdinand Kulmer "Djevojka i ninfa" serigrafija 70x50cm

Uz sliku dobivate certifikat

edicija od 50 primjeraka starija od 30 godina

o autoru:
Rođen je u Cap Martinu, Francuska, 29. siječnja godine 1925. S obitelji je živio u Cerniku kod Nove Gradiške te na imanju Brumov u Čehoslovačkoj (1926. - 1933.) i u Budimpešti (1934.). U Beču pohađa Isusovački internat i 1936. završio je drugi i treći razred gimnazije. Vrativši se u Cernik (1938.) pohađao je u realnu gimnaziju. Poslije kraćeg boravka u SAD (1939.) uslijedio je povratak u Zagreb pa u Budimpeštu gdje je 1942. upisao Akademiju za likovne umjetnosti. Godine 1946. nastavio je školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa prof. O. Mujadžića, Đ. Tiljka), koju je završio 1950. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića (1950. - 1954).
Usavršavao se u Parizu, Rimu, Veneciji i Firenci. Bio je član grupe »Mart«. Na ALU u Zagebu 1961. je izabran za asistenta prof. K. Hegedušića (vodio crtanje akta). Za docenta je izabran 1964, a za izvanrednog profesora 1969. i redovitog 1975. Umirovljen je 1990. Godine 1979. počeo je suradnju s Galerie d'art international u Parizu. Priredio je mnogobrojne samostalne izložbe, od kojih ističemo monografsku izložbu u Zagrebu 1976. (Moderna galerija) te retrospektivnu izložbu u Zagrebu 1990. (Muzejski prostor). Članom suradnikom postao je 1980, izvanrednim članom 1985. i redovitim članom HAZU 1991.
Vrlo rano uspostavio je vezu s najvažnijim protagonistima europske likovne scene (M. Tapie, D. Chevalier, G. Boudaille) sudjelujući raznim svojim slikarskim »fazama« na sceni suvremene hrvatske i europske umjetnosti, od apstraktnih djela do anakronizma i kubo-metafizičke faze devedesetih godina. K tomu, bavi se i grafikom, crtežom i kostimografijom, tapiserijom, ilustracijom. O djelu Ferdinanda Kulmera pisali su najugledniji pisci.
»Kod njega se može govoriti doslovce o apstraktnom», opaža, primjerice, A. Glibota,»jer način na koji on primjenjuje apstrakciju znači ponajprije izbjegavanje figurativnosti. Stvarajući u to doba neku vrstu enformela, Kulmer je bliži prirodi nego što bi bio sa slikarstvom koje bi predstavljalo prirodu«. M. Tapie, pak, kaže: »U našem estetski i umjetnički drugačijem dobu, od zapadnih umjetnika koji su se okušali u grafičkoj, da ne kažemo kaligrafskoj pustolovini... slikar F. Kulmer dospio je, čini mi se, najdalje i najdublje u strukturalnim pokušajima slikovne poruke; pred njegovim sam se djelima uvjerio u izraze neobičnoga i ohrabrujućeg poštovanja... umjetnosti s Dalekog istoka.«
»Za razliku od drugih istomišljenika po poetici«, napisat će Z. Rus, »bio je i ostao dosljedan u svom slikarsko-značenjskom kozmopolitizmu... Bez duhovne pokrajine na koju bi se naslanjao i nalazio ključ samosvojnosti, prihvatio je izazov planetarnog duha vremena i ničim zaštićene individualne slikarske prakse.« A G. Xuringuera će zabilježiti: »U tom nadahnutom hodu od zbilje do simbola, prekinutom dugim drugovanjima s nefiguracijom, otkrivaju se iste konstante.« preminuo je u Zagrebu u 74. godini 11. studenog 1998. godine.