Tito - udomi me, živim u Azilu

Dolazak nekih pasa u azil ti se trajno ureže u pamćenje. Odakle su došli, u kakvom stanju, kako su se ponašali.. samo su neke od stvari koje upamtiš.

Titin dolazak je definitivno u toj kategoriji. On je, siroče, zajedno sa svojim sekama Dašom i Sandom, došao sa gradilišta na kojemu je ostavljen sa nepuna 3 mjeseca. Jedva smo ih uhvatili jer su se zavlačili gdje god su stigli. Možete misliti koliko je potencijalnih mjesta za skrivanje bilo na gradilištu.. A oni preplašeni, tresu se i ne žele nas ni vidjeti, a kamoli nam priči. Ne znam više kako, ali na kraju smo ih uspjeli uhvatiti.

U azil su stigli u transporteru. Toliko su se bojali da im nisam uspjela sama dati tabletu za parazite jer su me htjeli pojesti. Maleni siročići, bebice od možda 3 kilice. Onda možete zamisliti kako je to izgledalo.

Srećom, kada je pročitao da su završili u azilu, dečko koji ih je hranio na gradilištu je odlučio odvesti ih na privremenac. Daša se sa privremenca i udomila a zbog spleta okolnosti Sanda i Tito su morali doći u azil. Ali... Totalno socijalizirani. Promjena je bila fascinantna. Od bebica koje nisu trpile pogled a kamoli dodir do dvoje predragih, maženja i ljubavi željnih djevojčice i dječaka. I tu kreće naša ljubav.

Na Titu jednostavno ne možeš ostati imuna. Ne možeš! Toliko je drag i dobar da ne možeš proći pored njega a da ga cijelog ne izmaziš. Kad te pogleda svojim prekrasnim smeđim, crno iscrtanim okama samo što ne opandrkneš u nesvijest od slatkoće. Sve smo preko ušiju zaljubljene u njega, sve! Svatko tko ga je imao priliku upoznati je ostao oduševljen njegovom dobrotom i pozitivom. Još kad ti izbaci guzičicu da ga maziš, ijaaaao. Gotovo, raspad sistema. Poželiš ga odvesti kući. A onda se sjetiš da ne možeš jer si se već pretrpala drugim psima.

Tito ima godinu i 2 mjeseca, čipiran je, cijepljen i kastriran. Slaže se sa drugim psima. Naučen je na povodac kao i na šetnje bez povodca. Poslušan je, socijaliziran, naučen na kućni red, jednom riječju SAVRŠEN (ako se kojim slučajem nije dalo naslutiti iz svega što sam prethodno napisala)!

Ako želiš nekoga tko će ti uljepšati svaki dan udomi Titu. Ali znaj da mora biti zauvijek!

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16