Ivan Antolčić, ulje na kartonu, uokvireno, potpisano iz 50 tih

25x19, sa okvirom 42x36, oz 50-tij godina 20 st.
Ivan Antolčić (Komarevo, 15. svibnja 1928. - Zagreb, 29. siječnja 2019.[1]), hrvatski je kipar, grafičar, scenograf, crtač, slikar, dizajner i ilustrator. Osim tih djela, izrađuje reljefe, serigrafije, medalje, plakete, grafički dizajnira kazališne plakate, kazališne zastore, slika štafelajne i oltarne slike. Jednim je od najvećih hrvatskih animalista. Živio je i radio u Zagrebu.
Životopis
Rodio se je 1928. u Komarevu. U Zagrebu je išao u Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je tu školu završio 1953. godine, iduće je dvije godine radio u HNK-u kao slikar maske. Poslije tog posla radio je kao scenski kipar. U zagrebačkom HNK-u radi od 1965. kao slikar i scenski kipar. Mirovinu je dočekao u toj hrvatskoj kazališnoj kući. Najuspješniji je hrvatski ilustrator. Ilustrirao je brojna izdanja za djecu i mladež. Među ostalim, ilustrirao je knjige Ljubice Kolarić-Dumić, Paje Kanižaja, Puškina, Josipa Stanića Staniosa, Ante Gardaša, Jakoba Grimma, Grigora Viteza, Ivane Brlić-Mažuranić, Darka Raškaja, Nikole Tadića, Ivana Štulića, Mate Šipuša, Nade Iveljić, Dušice Seferagić, Mile Maslaća, Slavka Jendrička, Dragana Lendrića, Ivanke Kovač-Kovjanić, Krste Špoljara, Dubravka Horvatića, Aleksandra-Leke Rodića, Hrvoja Hitreca, Malkice Dugeč, Branka Ćopića, Zvonimira Baloga, Miroslava Vaupotića, Ivana Ićana Ramljaka, Ljerke Car-Matutinović, Vladimira Nazora i drugih. Surađivao je s dječjim listom Radosti te još nekim izdanjima Školske knjige i inih nakladnika. Objavio je nekoliko grafičkih mapa.

Medaljerska djela su mu slobodna oblika. Tema njegovih grafika su drveno graditeljstvo Posavine, etnografski predmeti.

Izlagao je na mnoštvo izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Djela mu se nalaze u Hrvatskoj i inozemstvu. Poznat je odljevak kipa nobelovca Preloga koji se nalazi u Pragu.

Članom je HDLU-a i ULUPUH-a od 1961. godine.

Boris Vrga je napisao knjigu o Ivanu Antolčiću Posavski Antej.
Nagrade i priznanja

Dobio je brojne nagrade, od kojih vrijedi istaknuti:

1975. nagrada Grigor Vitez
1975. nagrada Ivane Brlić Mažuranić
1976. Zlatno pero Beograda
1980. nagrada Grigor Vitez
1975. nagrada Ivane Brlić Mažuranić
1987. nagrada Grigor Vitez
1989. nagrada Grigor Vitez
1992. nagrada Grigor Vitez
2010.: nagrada ULUPUH-a za životno djelo[2]
Zlatna ptica nagrade Grigor Vitez za knjigu Triput furaj, jednom guraj