THE BEST OF MUJO & HASO, Stevan Krstec Starčinski

LEGENDA O MUJI I HASI

"Priča se da su nekada davno početkom devetnaestog stoljeća na području Usore i Soli (današnja Tuzla) živjela dva drugara Mustafa Muminović i Hasan Čehajić. Bavili su se, navodno, trgovinom, međutim preciznim istraživanjima o njihovom porijeklu, povjesničari su dokazali da su ova “dva jarana” bili ustvari sitni šverceri, prevaranti i sjecikese kakve svijet do tada nije ni vidio niti upoznao. Daljim istraživanjima došlo se do zaključka da su Mujo i Haso bili porijeklom Ismailiti, ovu tvrdnju potkrepljuje činjenica da “jarani” nisu bili porijeklom ni katolici niti pravoslavci, te se stoga vicevi o njihovim dogodovštinama rado pričaju u svim područjima srpsko – hrvatsko – bošnjačkog govornog područja.
Čuveni povjesničar Mehmedalija Bojić u svojoj povijesnoj knjizi “Bosna i bošnjaci – s osvrtom na lik i djelo Muje i Hase” piše: “Iz tatarskih stepa i sa teritorija Bugarske, koja se u IX i X stoljeću prostirala preko donjeg toka Drine, Save i Dunava, dosta rano preko raznih sekti počeo je da se širi Islam. Odatle su krajem X stoljheća stizale veće grupe muslimana i nastanjivali se u Bosanskom Banatu (područje Usore i Soli – kasnije Tuzle). Pretpostavlja se da su daleki preci naših junaka Mustafe i Hasana upravo tako došli na ovo područje i tu se nastanili. Zemljište je bilo pogodno za sadnju krumpira i šljiva od kojih se pravila “krumpiruša” (vrsta pite) i “šljivovica” (domaća rakija). Nahranjeni “krumpirušom” i napiti “šljivovicom” daleki preci Muje i Hase odlazili su u svoje vesele pohode preko Drine i Save, ostavljajući za sobom razne dogodovštine, sitne prijevare i kojekakve marifetluke.” - Mehmedalija Bojić

Povjesničar Vladimir Ćorović u “Istoriji Srba” piše o ratovanjima srpskog župana Uroša Prvoslava ovako: “Srbi su dobili pomoć u borbi protiv bizantskog cara Manojla od Ugara koji su došli preko Drine. Borbene čete su sačinjavali Pečenjezi, hazarsko pleme Kalesija koji su bez sumnje bili nastanjeni u Kalesiji kod Zvornika i još koji...”

Iako ne pišu o istom događaju oba povjesničara se slažu da je na području Usore i Soli već tada živjelo islamsko bratstvo, pa je to najbolja potvrda da je legenda o porijeklu Muje i Hase istinita. Mada čuveni bizantolog Georgije Ostrogorski u svojoj “Istoriji Vizantije” nagovještava da su Mujo i Haso porijeklom bogumili. Ovu teoriju on zasniva na činjenici da su u tim krajevima pronađeni ostaci bogumilskih srednjovjekovnih nekropola. Kako bilo da bilo Muju i Hasu do dana današnjeg crtaju sa fesom na glavi. Kažu da je svašta moglo da stane pod njihov fes naročito ono što im je dolazilo pod ruku. Na primjer jaje, jer jaja su vadili ispod kokoši prije nego što je ona napuštala leglo. Priča se, da kad god bi jedan drugom lupili čvoku, ispod fesa bi iscurilo jaje. Na ovim prostorima postoji uvriježeno mišljenje da se ispijanjem jaja dobija snaga, međutim, oni su ih lizali jedan drugom sa lica. Valjda otud i onih viceva, koji ukazuju da su u nedostatku žena, seksualnost upražnjavali, jedan sa drugim.

Preturajući po starim zapisima može se naslutiti da stoljećima u svakoj generaciji predaka i potomaka Mustafe Muminovića i Hasana Čehajića, ima bar po jedan Mustafa i Hasan, što nedvosmisleno dokazuje da Mujo i Haso nisu par koji živi tisuću godina već niz Muje i Hase iz iste loze. Pretpostavlja se da su se svi i bavili istim poslom: malo trgovali, malo varali a najviše murdarili.
S početka XX. stoljeća pronašli smo grob i fotografiju “nišana” – spomenika pod kojim leže autentični Mujo i Haso, ona dvojica sa kojima počinjemo ovu priču. Zanimljivo je, bilježe to povjesničari, ali nema odgovora na pitanje zašto su obojica sahranjeni pod istim “nišanom” ?
“Nišan” se inače stavljao kao nadgrobni spomenik licima koji su ili pripadali vlasteli ili ratničkim djelima zaslužili takvu čast, što Mujo i Haso ni na jedan način nisu mogli da zasluže. Niti su pripadali vlasteli niti su uludo ginuli. Moderni povjesničari homoseksualizma skloni su pak insinuacijama da “nišan” simbolizira muški spolni organ, te da je on postavljen na humku kao simbol jednoumlja seksualne provinciencije. Međutim, dolje potpisani autor, s tim se ne može složiti, jer proučavanjem viceva o Muji i Hasi nedvosmisleno je dokazano da su oni, ako ne heteroseksualci, pouzdano bili bar biseksualci. Lik Fate bez ikakve sumnje je objekat seksualnog zadovoljavanja i jednog i drugog junaka, naročito Muje. Opet, ovaj podatak, navodi na zaključak da je Mujo bio ili veći švaler ili daleko potentniji od Hase. Što opet, na drugi način, navodi čitaoca na još jedan, svakako zanimljiviji zaključak, da je Haso bio inteligentniji od Muje, jer, u narodu je poznato, intelektualci su slabije spolne moći od takozvanih “manuelnih” radnika.

Kako bilo da bilo, seksualna orijentacija Muje i Hase i danas zbunjuje povjesničare. Radeći porodično stablo, doljepotpisani kroničar, došao je do frapantnih rezultata. Naime, što skica porodičnog stabla pokazuje, Mujo i Haso imali su samo potomke koji su se isto tako zvali Mujo i Haso, a ovi opet potomke Muje i Hase, a potomci potomaka, potomaka, potomaka Muje i Hase, isto tako su se zvali Mujo i Haso.
Elem, ovo porodično stablo je očigledan dokaz da su se pra – pra – pra potomci Mustafe i Hasana očigledno dogovorili još negdje u IX. ili X. stoljeću da budu po imenima prepoznatljivi za preostali svet, te su svojim potomcima davali ista imena, tako da prosječnom konzumentu viceva stvore privid o jednom paru junaka koji živi stoljećima. Vjerojatno bi bili u prilici da vam predstavimo autentičnu fotografiju Muje i Hase s početka XXI. stoljeća, da nije bilo nesretnog rata u Bosni, devedesetih godina XX. stoljeća. Upućeni kažu da su se Mujo i Haso tada povukli u ilegalu ili u izbjeglištvo te odatle zasipaju dogodovštinama dokono pučanstvo. Doduše u jednom izbjegličkom kampu nedaleko od Rogaške Slatine žive dva muškarca pod imenom Mustafa i Hasan koji tvrde da su direktni potomci znamenite loze Muminovića i Čehajića. Svoju tvrdnju dokumentirali su raznim zapisima nastalim kroz stoljeća, koji su korišteni za pisanje ovog teksta, ali autentičnost dokumenata još uvijek se proučava u institutu za etnologiju. Kako bilo da bilo da nije Mustafe i Hasana ne bi bilo ni ove knjige."

Dr Stevan Jakšić, balkanolog

Izdavač: "LIDRA" Beograd, broširano, 200 str. Format: 14,5 x 20,5. Knjiga je u odlično stanju, praktično je nova. S police knjižare.

E-mail: carlitotruta1609@gmail.com

DOSTAVA KNJIGA - Hrvatska i inozemstvo