Clarice Lispector - Meduza

Vuković&Runjić, 2018.
meki uvez
90 stranica

Roman Meduza – na portugalskom Živa voda – zbiva se na duhovnom, psihološkom planu na kojem duša razgovara s cijelim tijelom. Čini se da glas u romanu govori sam sa sobom, uglavnom preispitujući svoj položaj u ‘određenom trenutku’. Trenutak se čas pojavljuje kao ljubavnik, čas kao noćna mora, beživotni sugovornik koji nema oblika, koji ne osjeća, ne odgovara, samo jest. O čemu ova knjiga govori? O svemu što nije opipljivo. Može se početi čitati u bilo kojem dijelu, jer u njoj nema logičnog reda, ali cijelo vrijeme je prisutna napetost. Ovo je Clarice u svojoj biti. Sadašnji trenutak u nastojanju da ga se uhvati: “Da, ovo je život sagledan kroz život”

Clarice Lispector brazilska je spisateljica rođena 1920. u Ukrajini. U Rio de Janeiru je studirala pravo, tijekom kojeg radi kao novinarka i podučava matematiku i engleski. Otuda jedna od njezinih čestih tema – odnos profesor i učenik – opisan u prvom romanu ‘U blizini divljeg srca’ (Perto do Coração Selvagem, 1943.) za koji je dobila nagradu Graça Aranha. Nakon što se udala za kolegu Mauryja Gurgela Valentea, živi u Europi i donosi na svijet dva sina. Nakon povratka u Brazil, Clarice se rastala i vratila novinarskom poslu. Romani joj se pomalo prevode na druge jezike, sve je više pozivaju na kongrese o književnosti… Clarice Lispector umrla je u Riju 1977. , dan prije svog 57. rođendana. Posthumno je objavljena njezina korespondencija, kao i roman ‘Dah života’ (Um sopro de vida). Mnoge su studije napisane o njezinu djelu, međutim, Clarice uvijek izmiče konačnom definiranju. Objavila je osam romana i brojne zbirke pripovijedaka, kronika i priča za djecu.