Slijepi pas Bleki

Bleki se prije dvije godine pojavio u jednom zagrebačkom kvartu. Bleki, velik pas koji izgleda poput križanca karelijskog goniča. Otkuda je došao, koja je njegova priča? Dolazio je na livadu gdje se skupljaju sretni psi, oni koji nekome pripadaju, koje netko voli. Svidio se svima, ljudima i psima. Tijekom dvije godine ustalili su se rituali – ujutro prije devet Bleki je dolazio na doručak ispred ulaza u zgradu u kojoj živi gospođa Zora. Poslije toga je odlazio u svoj brlog ispod stepenica druge zgrade i tamo spavao. U blizini je restoran gdje su mu kuharice davale ručak. Zatim je odlazio u naselje privatnih kuća gdje je prema pričanjima bila i nekad njegova kuća. Tamo postoji dvorište ispred kojeg je čekao večeru. U jednom od njih je prošlog ljeta proveo tri tjedna. A onda je opet završio na cesti.

Možda bi ova priča bila romantična, jedna od onih lijepih kvartovskih u kojima je Bleki Floki, a stanari naselja su Smogovci ali nažalost nije tako, jer Bleki je slijep. Budući da je njegova sljepoća nasljedna, prića se da ga je njegov čovjek izbacio kao vrlo mladog psa kada je primjetio da Bleki sve slabije vidi. I tako je Bleki postao kvartovsk lutalica koji napamet poznaje sve ceste, puteve, staze, livade, ulaze, dvorišta i vrtove. Blekiju uopće ne predstavlja problem to što je slijep. Moglo bi se reći da vidi ušima, čuje gibanje zraka, podrhtavanje tla i tko zna što sve još. Trči za bačenom lopticom i nepogrešivo ju pronalazi. Zna čak i kada ga se vara, kada se lopticu samo zamahne ali ju se ne baci.

Bleki je star oko tri godine i ima predivnu narav – miran je, dobroćudan, blag, nježan.
Voli se valjati po travi, žicati grickalice. Bleki se lijepo vozi u automobilu, hoda na lajni, poslušan je kod veterinara, kod kuće voli ležati na tepihu i slušati radio ili televiziju. Odlično se slaže sa mačkama i drugim psima, ne vrši nuždu u vrtu, čak niti malu već traži van, nepogrešivo staje ipred dvorišnih vrata svog privremenog doma poslije šetnje. Bleki je i dobar čuvar pa laje na nepoznate ljude koji ulaze u dvorište.

Nažalost, Blekiju nikakvom operacijom nije bilo moguće vratiti vid. Zbog visokog očnog tlaka kojeg nije bilo moguće sniziti, a izazvao je neprekidnu i nepodnošljivu glavobolju, Blekiju je izvađeno lijevo oko.

Bleki bi najsretniji bio u kući s dvorištem, jer voli boraviti vani, njuškati i istraživati, a ipak biti siguran da kad poželi može ući u kuću, družiti se s ljudima i drugim kućnim ljubimcima, žicati hranu kad se otvara frižider ili se nešto fino kuha ili kad želi samo ležati na tepihu i slušati radio. Ne voli šetati bučnim ulicama već voli prostor bez zvukova prometa, nepoznatih ljudi na ulici, pasa i gradske halabuke. Tada se Bleki osjeća sigurno opušteno i zadovoljno.

Bleki je kastriran, cijepljen protiv bjesnoće i čipiran. Nalazi se u Zagrebu. Udomljava se iz udruge za zaštitu životinja.