Marijan Karabin: Vjenčanje u crnini

Tvrdi uvez

Sam početak djela izgleda kao da navješćuje zavičajnu tematiku - prije bi se očekivao opis težačkog dana te nastavilo o seoskim poslovima u polju itd. No, na čitateljsku začudnost autor nam donosi sudbine dvoje mladih ljudi, Antonije i Marka, “čiji se životni putevi zapravo nikada nisu trebali susresti”. U ovom romanu, zasnovanom na istinitim zbivanjima, u dvadeset i devet kraćih i duljih poglavlja, autor se bavi naizgled neobičnom tematikom - samostanskim životom i poslijesamostanskom udajom časne sestre, a zapravo ulazi u psihološke dubine poimanja, razglabanja i prihvaćanja fenomena iskrenog prijateljstva, grijeha i oprosta.


U lijepu, mladu, vrijednu i plemenitu časnu sestru i upraviteljicu samostanskog imanja (predanu jedino radu, molitvi i vjeri) zaljubljuje se njen kočijaš i sluga. U svojoj zaljubljenosti i neodoljivoj želji i namjeri da zadobije Antonijinu naklonost i ljubav, nespretni mladić Marko ide toliko daleko da je pripravan i na podle igre i na nanošenje duševne boli. Velika romansijerska pozornost je posvećena oštrom polaritetu:
a) negativna strana - Lucija navodi brata Marka na činjenje zla Antoniji kako bi ova bila isključena iz samostana,
b) pozitivna strana - Lovro navodi svoju sestru na oprost Marku kako bi se naposljetku i udala za njega.

Markova borba protiv Antonije se pretvara u njegovu borbu za Antoniju. Dobro na kraju pobjeđuje. Podnošenje obostrane žrtve vodi zajedništvu.

Najpozitivnije svjetlo i vodilja je ipak Antonijin stric-svećenik koji je uvijek pripravan na pomoć: saslušati i posavjetovati u kršćanskom duhu.