Webster g. Tarpley - Protiv oligarhije - Venecija i Britanci

Stanje 10/10
Razdoblja u povijesti koja su, kao i ovo u kojemu upravo živimo, obilježena potresima i nestabilnošću ljudskih institucija, osobit su izazov za sve one koji svoje djelovanje žele zasnovati na ispravnom i autentičnom poznavanju povijesnih procesa. Takvo poznavanje moguće je postići jedino onda ako se povijest sagleda kao regularno smjenjivanje urota koje jedna drugu pretječu ne bi li kako diskvalificirale platonizam i platoniste, a u prilog njegovih epistemoloških i političkih neprijatelja.
Nema boljega načina da se stekne uvid u ovu građu nego stoje to proučavanje povijesti venecijanske oligarhije, tog klasičnog primjera oligarhijskoga despotizma i zla izvan granica Dalekog istoka.
Venecija je sama sebe nazivala Serenissima Republica ("Presvijetla Republika"), no to nije bila republika ni u kom smislu te riječi kako je mi danas shvaćamo, kako to ističe J.F. Cooper u predgovoru svome romanu Bravo. Venecijanske zlokobne institucije pokazale su kontinuitet koji se ni sa čime ne da usporediti, kontinuitet u više od petnaest stoljeća jedne odvratne oligarhijske vladavine koja je potrajala počevši od vremena izdišućeg Rimskoga Carstva na Zapadu pa sve do Napoleonskih ratova, dakle praktički do jučer, gledano u povijesnim razmjerima. Na Veneciju je najbolje gledati kao na svojevrsni transmisijski mehanizam koji prenosi kužne i dekadentne starine Babilona izravno, kao ljagu, u svijet modernih država...