Otok Hvar "ZA KRIŽEN" tonski zapisi za Korizmu, izuzetno rijetko

➡️ Više predmeta jedna poštarina
Pred nam a je album od osam kaseta sa za
jedničkim naslovom Za križen. Nije teško pogoditi da se radi o starim i
prastarim crkvenim pučkim n ap jev im a koji se p je v a ju u procesiji » z a k r i
žen « na otoku H v a ru u noći V e lik o g petka. T a procesija je tek dio bogatih
obred a Svetog tjedna i čitave korizm e na otoku H varu , zato su n a k ase
tam a doneseni i drugi korizm eni n ap jevi i to ne samo onih m jesta k o ja p o
vezuje procesija » z a križen«.
O no što rade čitave ekipe profesionalaca nekoliko mjeseci, a k a d ik a đ kroz
nekoliko godina, uz dobru financijsk u pozadinu, uradio je profesionalno u
nevjerojatno kratkom roku sam, ili gotovo sam, L ju b o Stipišić. Z o v baštine
koja nestaje, i koju bi netko m ogao izm ahipulirati i instrum entalizirati, po
vukao ga je u avanturu k o ja je uz podršku hvarskih župnika u ro d ila p lo
dom. K oliki li su samo čestitali autoru » u četiri o k a « na sretno dovršenom
velikom pothvatu — ali za jav n u inform aciju, kritički osvrt, potporu i p o-
moć: »Znate, gospodine ili druže Stipišiću, nije prik ladan m o m en at.« A radi
se o takvom kulturnom pothvatu i uspjehu. Procesija »z a k riž e n « — izražaj
vjere, pokore i k a ja n ja već sada poprim a, m alo pom alo ali ustrajno, vid p o
vijesnog relikta sve više turistički iskorištavanoga, i ne sam o turistički. A
kada nadođu još različita »tu m a č e n ja « i »a n a lize «, onda će to biti zaista ne
ostatak drage bogate starine i d aljin e nego trag i ostatak »d iv ljin e «.
Toliko je toga Stipišić na H v aru prikupio i stručno snimio d a bi m ogao iz
dati još jedan album od osam kaseta, ali tko da to ispravno vredn u je, p o
dupre i izda, a on je već s ovim Za križen natovario na sebe » k r iž « k o ji će,
čini se, morati dugo nositi. (U društvu se za tzv. narodnjak e i z a b av n jak e a
u C rkvi za tzv. sastave i »v is e v e « nađu sredstva.)
Stipišić, sam porijeklom H varan in , koji voli svoj otok kao i svu L ije p u
našu, n a jp rije je proučio što su drugi o tome rekli, napisali, zapisali i sni
m ili (B. Sokol, A . Dobronić, J. M artinić, B. Skunca, J. B e z i ć . . . ) ; sve mu
je to pomoglo da uđe u duh obreda i navlastito napjeva, d a ih još više —
u svoj arhaičnosti teksta, m elodije i interpretacije — zavoli i uoči im v rije d
nost. Jer, ti napjevi nisu sam o hvarski, oni su hrvatski; nisu samo nešto
vjerski-obredno. N astali su na našem tlu, razvijali se i žive kao izražaj
kulturnog i um jetničkog gen ija našeg čovjeka. Toliko su za n im ljivi u svojoj
arhaičnosti i orginalnosti da m ogu (i trebaju) zanimati stručnjake raznih
sm jerova: teologe, liturgičare, književnike, lingviste, glazbeni