Starac

Valent je starac koji živi sam u jednoj zagrebačkoj zgradi, dani su mu otprilike isti, pomalo je usamljen a vrijeme mu krate povremeni razgovori sa susjedom za koju bi rekla da je malčice radoznala ali vrlo dobrodušna te sa otmjenom (gizdavom, zapravo) sestrom koja sada živi u elitnom staračkom domu. Valent i njegova žena imali su kćer no ona sada živi u Australiji i rijetko navraća u Hrvatsku. Jedina promjena koja se desila u Valentovu društvo je doseljenje mlade obitelji u susjednu zgradu. Nekako se uspio sprijateljiti sa mlađim strancem koji je pokazao nesvakidašnje simpatije prema Valentu, čak ga je i pozvao na proslavu povodom useljenja. Kako bi se donekle odužio svome novom prijatelju Valent smišlja kako da i on pripremi proslavu tj. povodom čega.

Osim njih dvojice, upoznajemo i Valentovu sestru, također običnu staricu, koja sad živi u domu dok je nekoć živjela u raskošnom domu. Kao mlada učiteljica udala se za plemića ali kako je postala udovica a ni jedna sluškinja nije dovoljno temeljito čistila njen dom, preselila se u starački dom gdje trenutno koketira s bivšim sucem. Valentova susjeda je pak obična na drugi način: ona je tipična domaćica. Iako su protagonisti uglavnom straci, generacija koja se čini nezanimljivom, zaboravnom, napornom i staromodnom, njihov svijet i životi u djelu Zvonimira Majdaka nisu ni malo dosadni a njihove male pustolovine itekako su simpatične. Svijet mlađe generacije gledan iz njihove (tj.Valentove) perspektive također se čini interesantnijim i drugačijim. Tako je Valent na zabavi promatrao te silne mlade ljude, uspoređivao njihov način života sa životom njegove žene i njega, suočavao se sa odsutnošću njegove kćeri koja na drugom kontinentu ima novi život, prisjećao se njenog odrastanja i mladosti…

Valent se zahvaljujući novom susjedu i prijatelju ponovno počeo osjećati živim ali i mlađim. Na neki djetinji način bio je simpatičan u svom trudu da to prijateljstvo održi. Često kažu da starci podjetinje što je zapravo točno: njegova sestra je pomalo nalikovala teenagerici sa svojim novim stoljnjakom kojim je željela impresionirati suca a susjeda je pak bila dječje impresionirana njegovom novom i modernom kuhinjom.

Starac je toliko jednostavno ispričana, životna, topla, zabavna i zanimljiva, prirodna i prepoznatljiva priča za koju su moguće samo riječi hvale.